Portret bivšeg partizana, osamljenog i nezadovoljnog društvom za koje se borio jedan je od četiri hrvatska dokumentarna filma u produkciji ‘Zagreb filma’ koja su početkom 1973. godine povučena s beogradskog festivala kratkometražnog i dokumentarnog filma. Babićev film ocijenjen je politički provokativnim i on je zajedno s drugim prozvanim autorima, Kreljom i Benažićem, bio suđen na dvodnevnom plenumu u Društvu filmskih radnika gdje je Ivica Račan svima presudio već poznatim riječima: ‘Umjetnička sloboda – da, ali u okvirima samoupravnog socijalizma!’
Nikola Babić
Nikola Babić rođen je 1935. u Bosni i Hercegovini. Jedan je od najistaknutijih hrvatskih dokumentarista 70-ih godina, sklon eksperimentalističkim iskoracima. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a redateljski je debitirao 1969. kratkometražnim dokumentarnim filmom ‘Nova Jugoslavija’. Zadnji film dosadašnjeg opusa je kontroverzni politički dokumentarac ‘Bruno Bušić’ (1992) u kojem je istraživanje o mogućim počiniteljima ubojstva poznatog emigranta iskorišteno za obračun s određenim ljudima iz hrvatske političke javnosti. Njegov dokumentarni opus može se podijeliti na tri ciklusa: posvećen iskazivanju ljudske prirode u igri (npr. nagrađivani ‘Mur bur’, 1969; ‘Vox Populi’, ‘Šije’, oba 1970), zatim o bivšim vojnicima raznih vojski (npr. ‘Bino, oko galebovo’) te o ljudskoj upornosti i postignućima (npr. ‘Jači od mora’, 1975). Autor je dva dugometražna igrana filma (‘Ludi dani’ i ‘Medeni mjesec’).
Generalni sponzor
