Bunker

Problem nezaposlenosti u socijalističkoj državi.

Film je sniman 1967 godine, u vrijeme kada se kao posljedica ‘privredne reforme’ javlja prvi val nezaposlenosti, koji će koji mjesec kasnije dovesti i do formiranja vala gastarbajtera. Zainteresiran za tu kontradiktornu situaciju, radim film ‘Nezaposleni ljudi i žene’ tako što prvih deset minuta posvećujem muškarcima, zbunjenim i uvrijeđenim što su suprotno ‘obećanjima’ ostali na ulici. Drugih desetak minuta, ‘Nezaposlene žene’, dokumenti su o realističnijim, ženskim pristupima - prihvaćanju posla kuharica, krojačica, ali i okretanju ‘seksualnoj industriji’ u nastanku - striptizetama i animiranju po barovima. Na Komisiji za pregled filmova reakcija je bila mrgodna: ‘U redu, ove besposličare treba zaposliti i ponovno klasno osvijestiti, to će ići svojim tokom! Ali žene koje su pale u blud nemoguće je vratiti na ispravnu liniju. Sijeci žene, Žilniče, inače nećeš dobiti ‘cenzorski karton’. Odem u projekcijsku kabinu i rec, odsiječem ‘Žene’ misleći da će biti vremena da se oko toga dogovaramo. Na Beogradskom festivalu ‘Ljudi’ dobiju drugu nagradu, u Oberhausenu glavnu nagradu, a ja jadne ‘Žene’ ostavim na polici do dana današnjeg. Donijet ću ih u Zagreb da ih pogledamo, prvi put poslije 40 godina. Želimir Žilnik