Bunker

Film se sastoji od tri osnovna motiva: 1. narod je taj koji je nosio rat na svojim plećima, počeo promjenu od kapitalizma prema socijalizmu i živio od zemlje. Narod živi i nije nemiran – nikada nisu živjeli u boljim uvjetima. Bili su svjedoci kad je kralj vladao zemljom, a kad je kralj pao, fašizam je zgazio narod. Ali borili su se i preživjeli, čak i kada su Rusi došli i otišli. Narod je temelj iz kojeg autor čita prave odgovore u svakoj krizi. 2. Ovakav film o ratu uključuje društveni status svojih protagonista koji ulazi u dijalog sjećanja i života danas. 3. Treba stati na kraj filmskoj manipulaciji teme rata. Filmovi tako napravljeni često su privilegirani, spektakularni i skupi, napravljeni bez sudjelovanja naroda pa čovjek stvarno izgubi nadu da iskren film ikada može biti snimljen – istinit i jednostavan film o jugoslavenskom ratu i jugoslavenskoj revoluciji.

Film sam snimao 1972, kada je situacija u Jugoslaviji bila politički nategnuta poslije svih potresa 1968. i 1971, a na svim su se planovima, posebice u kinematografiji, prakticirala ‘čišćenja’ i estetika ‘lakirovke’. Film sam radio kao polemiku s tim novim diktatom. Otišao sam u Jazak na Frušku Goru gdje su mi okupljeni seljaci pred kamerom izveli kako ste prošli ‘Rat i Revoluciju’ iz čega je nastao sirovi materijal sjećanja i života. Film je hladno zabranjen kao vrijeđanje socijalizma, no pobunom protagonista filma dokument sa zabranom filma ipak je poništen uz izgovor da je ‘došlo do greške’. Želimir Žilnik