Posljednji film Ante Babaje intimna je dokumentaristička priča o – njemu samome. Dobivši malu amatersku Sonyjevu kameru na poklon počeo je svakodnevno bilježiti događaje u domu za stare u nemoćne u kojem živi nakon što je pretrpio dva srčana i dva moždana udara. Snimajući, odlučio je svoju sadašnjost djelomično oslikati i insertima is svojih najdražih i najpopularnijih fi lmova: ‘Breze’, ‘Izgubljenog zavičaja’… Rezultat je vrlo iskrena, potresna priča o starosti, prolaznosti vremena i sudbini.
Ante Babaja
Ante Babaja (rođen 1927. u Imotskom, umro 2010. u Zagrebu) snimio je nekoliko izuzetnih cjelovečernjih igranih filmova, ali i brojne kratke i dokumentarne filmove, od kojih su neki klasici hrvatske kinematografije. Odabrani filmovi: ‘Jedan dan na Rijeci’ (1955), ‘Lakat’ (1959), ‘Jury’ (1962), ‘Pravda’ (1962), ‘Ljubav’ (1963), ‘Tijelo’ (1965), ‘Čuješ li me?’ (1965), ‘Kabina’ (1966), ‘Starice’ (1976). Igrani filmovi: ‘Carevo novo ruho’ (1961), ‘Breza’ (1967), ‘Mirisi, zlato i tamjan’ (1971), ‘Izgubljenizavičaj’ (1980), ‘Kamenita vrata’ (1992), ‘Dobro jutro’ (2006).
Generalni sponzor
Dobro jutro
Hrvatska
2006, 85', boja, 35 mm
Režija:
Ante Babaja
Scenarij:
Ante Babaja
Kamera:
Ante Babaja, Goran Trbuljak, Tomislav Jagec
Montaža:
Martin Tomić
Producent:
Tomislav Jagec
Produkcija:
Sava – udruga građana, HRT
