Očevi i djeca

Prije nekoliko godina, 59-godišnji Bill Friedman bio je odvjetnik radoholičar, loš muž i uvijek odsutni otac. Imao je veliku kuću u predgrađu Toronta. Nakon drugog razvoda, pao je u veliku depresiju, prodao kuću, napustio odvjetničku tvrtku i počeo vježbati. I to mnogo. Bill je počeo sudjelovati u natjecanjima bodybuildera. Za redatelja Bryana Friedmana, ovo je neobično zanimljiva tema za dokumentarac, ali pomalo i neugodna. Taj snažni, mišićavi, brončani, u uske tange sapeti postariji čovjek je njegov vlastiti otac. Snimanje ovog filma Bryanov je način suočavanja s ocem kojeg je jedva i viđao od djetinjstva. Praćenje očeve opsesije suočava Bryana i s bolnim, neriješenim pitanjima, no ipak se čini lakše nego razgovor s ocem kroz zid debeo 26 godina. Potraga za savršenim tijelom, uvježbane kretnje i odlasci na kvarcanje prožeti su bolnim razmišljanjima o suočavanju s neuspjehom, o obitelji i o oklijevajućem opraštanju.