Jon Alpert - retrospektiva

Jon Alpert ostvario je karijeru nagrađivanog novinara, dugogodišnjeg pedagoga i aktivista u zajednici. Dobio je jedanaest nagrada Emmy za reportaže i dokumentarne emisije i osnivač je prvog neprofitnog medijskog obrazovnog centra u Sjedinjenim Državama – Downtown Community Television Center (DCTV), na newyorškom Manhattanu 1972. godine.

Između 1974. i 1979. godine, Alpert je bio koproducent pet jednosatnih dokumentaraca za javnu televiziju. Prvi od njih, pod naslovom ‘Cuba: The People’, bio je prva američka televizijska reportaža o Kubi nakon deset godina. New York Times je Alpertov film proglasio jednom od najboljih televizijskih produkcija u SAD-u te godine. Njegova nagrađena reportaža o Vijetnamu iz 1977. godine, pod naslovom ‘Vietnam: Picking Up The Pieces’, bila je prva o Vijetnamu koju je radila neka američka TV ekipa nakon rata. Godine 1976. dobio je tri DuPont-Columbia pohvale i nagradu Christopher za svoj film ‘Chinatown: Immigrants in America’.

Alpert je počeo raditi za NBC 1979. godine, a prvi posao bili su mu materijali o pograničnim ratovima između Vijetnama i Kine. Tokom idućih desetak godina, Alpertove istraživačke reportaže, montaža i snimateljski rad osvojili su dojmljiv niz nagrada i rezultirali brojnim ekskluzivama. Kad je Fidel Castro došao održati govor u Ujedinjenim narodima, Alpert i njegova ekipa bili su jedini ne-Kubanci koji su mu mogli pristupiti. Bio je u Kini za vrijeme masakra na Tiananmenu i, glumeći turista, izvještavao iz dijelova zemlje koji su bili nedostupni drugim reporterima. Alpertove reportaže iz Zaljevskog rata donijele su mu Talijansku nagradu za mir koju mu je dodijelio talijanski predsjednik. Jedini je reporter koji je intervjuirao Saddama Husseina nakon Zaljevskog rata. Sve u svemu, Alpertov rad za NBC rezultirao je s ukupno sedam Emmyja, pet nagrada Monitor, nagradom Clio i nagradom Gabriel. I dalje je jedini reporter – dobitnik Emmyja - koji je nagrađivan i za montažni i snimateljski rad.

Posljednjih godina Alpert za HBO radi seriju istraživačkih dokumentaraca, uključujući ‘Lock-up: The Prisoner of Rikers Island’, koji je dobio pohvale kritičara imao i gledanost veću od bilo kojeg drugog HBO-ovog dokumentarca. Njegov ‘High on Crack Street - Lost Lives in Lowell’ iz 1995. godine pozdravljen je kao najbolji dosad snimljeni dokumentarni film protiv droge. Njime je Alpert treći put osvojio nagradu DuPont-Columbia. Nedavno je dobio i nekoliko Emmyja za ‘Baghdad ER’, cijenjeni HBO-ov dokumentarac koji je ujedno i dobitnik nagrade George Foster Peabody.

Uza sav taj svjetski uspjeh, Alpert je ostao predan DCTV-u i njegovoj misiji promicanja snage i raznolikosti medija osposobljavanjem neovisnih producenata čiji umjetnički ili kulturni korijeni leže u zajednici. DCTV-ov program za mladež koja pripada manjinskim skupinama transformirao je bivše propale učenike u studentske majstore videa koji osvajaju brojne festivalske nagrade i počasti. Ne čudi onda što je gradonačelnikov ured DCTV-ove programe nazvao ‘najboljima u gradu’.

Matthew O’Neill je novinar, producent i redatelj koji trenutačno radi za DCTV u New Yorku. Odrastao je na Long Islandu u državi New York, a diplomirao na Yaleu. Radio je na filmovima ‘Bolivia: Coca and the Congressman’ i ‘To Have and Have Not: The Changing Face of China’, ‘Venezuela: Revolution in Progress’. 2004. godine dobio je nagradu Pew Fellowship. Ljeti 2005. Proveo je više od dva mjeseca u vojnoj bolnici u Iraku, kada je i snimao materijal za film ‘Hitna u Bagdadu’. Osvojio je dva lokalna Emmyja.