Na pustinjskoj uzvisini su muškarci, žene u čadorima i djeca. Svi oni lutaju velikim ‘muzejom’ pod vedrim nebom posvećenom uspomeni na mučenike Iransko-iračkog rata. Iranska je Nova godina, a nalazimo se blizu iračke granice. Sa mnom je moj visoki i karizmatični vodič, Nader Malek-Kandi. Prije skoro tri godine odlučio sam doći među basidže, najekstremnije pristaše Islamske Republike Iran, kako bih bolje shvatio njihove svjetonazore. Iako smo iz iste zemlje, razdvaja nas baš sve. Ja kao iranski ateist koji živi u Francuskoj, sin komunističkih aktivista pod Šahovim režimom, samo mogu povrijediti njihove osjećaje. Usprkos tomu, započinjem dijalog. No između zavođenja i retoričkih igara, trenutaka istine i stvarnosti političkog i vjerskog sustava koje oni podupiru, pitam se u kojoj smo mjeri spremni odustati od nekih naših uvjerenja kako bismo doista vidjeli i shvatili jedni druge? Mehran Tamadon
Mehran Tamadon
Mehran Tamadon iranski je arhitekt i redatelj. U dobi od dvanaest godina, 1984. godine, stigao je u Francusku, a 2000. vratio se u Iran, gdje je četiri godine radio kao arhitekt. Od 2002. napravio je umjetnički zaokret u karijeri i posvetio se filmu, a 2004. godine snimio je svoj prvi dokumentarac, Behesht Zahra, Mothers of Martyrs. Prvi dugometražni dokumentarni film, Basidži, snimio je 2009. godine, prikazan je na brojnim međunarodnim festivalima, pa i na ZagrebDoxu 2010. godine. S Irancima nastavlja svoj jedinstven pristup dijaloga s akterima iranskog režima.
Generalni sponzor
Bassidji
Iran, Francuska, Švicarska
2009, 114', boja, 35 mm
Režija:
Mehran Tamadon
Scenarij:
Mehran Tamadon, Leatitia Lemerie
Kamera:
Majid Gorjian
Montaža:
Andrée Davanture
Producent:
Mehran Tamadon
Produkcija:
Box Productions
Festivali i nagrade:
Jilhlava International Documentary Film Festival - Nagrada Opus Bonum
