Stanje stvari

Postoji li doista žarulja koja nikad ne pregori? Kako sićušni elektronički čip može ‘ubiti’ neki proizvod? Zašto se milijuni kompjutera širom svijeta bacaju umjesto da se poprave? Kako su dva njujorška umjetnika pomoću interneta produljila vijek trajanja milijuna iPoda? I kakve veze sve to ima s ‘planiranim zastarijevanjem’? Planirano zastarijevanje namjerno je kraćenje vijeka trajanja proizvoda da bi se zajamčila potražnja. Kako je to naveo utjecajni časopis za oglašavanje 1920-ih godina: ‘Predmet koji se odbija istrošiti tragedija je za biznis’ – i tragedija za moderno društvo temeljeno na rastu koje se oslanja na sve brži ciklus proizvodnje, potrošnje i bacanja. Priča počinje u 1920-im godinama, kada je osnovan tajni kartel koji će ograničiti vijek trajanja sijalice sa žarnom niti. Postavši tako prvom žrtvom planiranog zastarijevanja, iz simbola napretka i inovacije pretvorila se u model nastojanja konstruktora i poduzetnika da po svaku cijenu povećaju dobit i prodaju. Od tog doba planirano zastarijevanje predstavlja temelj našeg gospodarstva i utječe na vijek trajanja širokog raspona proizvoda, od najlonskih čarapa preko automobila pa do najsuvremenije elektronike.