''Čin smaknuća'' i ''Tuđi svijet'' nagrađeni u Berlinu!

Čin smaknuća (The Act of Killing) Joshue Oppenheimera osvojio je dvije nagrade na upravo završenom 63. Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu – nagradu Ekumenskog žirija i nagradu publike Panorama Audience Award. Film je prikazan u programu Panorama,a na ZagrebDoxu ga prikazujemo u međunarodnoj konkurenciji.

Čin smaknuća prethodno je osvojio glavnu nagradu na festivalu CPH:DOX u Kopenhagenu, a riječ je o iznimnom filmu kojeg je Werner Herzog prozivao najbrutalnijim i najnadrealnijim filmom desetljeća. U filmu, naime, nekadašnji vođe indonezijskih odreda smrti koji su šezdesetih godina prošlog stoljeća počinili brutalna ubojstva više od milijun navodnih komunista, etničkih Kineza i intelektualaca, a potom došli na vlast, igraju sami sebe u živopisnim inscenacijama svojih zlodjela.

Redatelj Joshua Oppenheimer primio je nagradu uz riječi: Počinitelji koje smo snimili u Indoneziji uništili su živote drugih ljudi radi novca i slave. Ta je pohlepa, nažalost, ljudska. Nakon što su ubijali ljude, počinitelji trebaju isprike i propagandu kako bi mogli živjeti sa svojim djelima, kako bi mogli ponovno ubijati i nastaviti graditi režim na teroru, lažima i slavljenju masovnih ubojstava.

Iz Berlina se s nagradom vraća i dokumentarac Tuđi svijet  (A World Not Ours) redatelja Mahdija Fleifela kojeg prikazujemo u programu Stanje stvari. Tuđi svijet je osvojio Peace Film Prize, a na Berlinaleu je prikazan u programu Panorama Dokumente. U filmu se danski redatelj libanonskog porijekla Mahdi Fleifel u formi video-dnevnika prisjeća života u jednom od najstarijih izbjegličkih kampova u Libanonu.

Žiri je svoju odluku obrazložio riječima: Film redatelja Mahdija Fleifela stiže iz izbjegličkog kampa Ain el-Helweh, jednog od najstarijih kampova u južnom dijelu Libanona. Zajedno sa svojim ocem, Mahdi tijekom trideset godina kamerom bilježi obiteljski život u kampu, a to čini s puno emocije i humora. Mučna situacija i beznađe ljudi u kampu postaju sve očitiji kako se kamp pretvara u izolirani otok. Fleifelova sjećanja grade pregnantnu sliku života u toj ničijoj zemlji. Film vješto izmiče uobičajenim obrascima klasifikacije konflikata između Izraelaca i Palestinaca. Film djeluje kao apel za uspostavom novih mirovnih provesa na Srednjem Istoku.