Voditelji i predavači

Leena Pasanen karijeru je započela radeći kao novinarka za Finsku novinsku agenciju, prvo kao reporterka, a kasnije kao politička izvjestiteljica iz Parlamenta. Godine 1993. zaposlila se u finskoj nacionalnoj televizijskoj kući YLE gdje je radila kao reporterka, politička komentatorica, urednica i voditeljica emisije o aktualnim zbivanjima na prvom programu YLE TV1.

Nakon toga postala je voditeljica dokumentarnog programa za YLE TV1 u periodu 1999.-2000. Kad je YLE pokrenuo nove digitalne kanale, izabrana je za voditeljicu programa pri čemu je bila zadužena za kulturne, dokumentarne i igrane sadržaje na programu YLE Teema, kanalu posvećenom kulturi, znanosti i obrazovanju. Tamo je radila do 2005. kad je postala direktorica Europske dokumentarističke mreže (EDN) u Kopenhagenu. Godine 2008. vratila se na finski YLE kao koordinatorica programa, radila je u odjelu YLE Fact & Culture, a kasnije kao koordinatorica i viša savjetnica u odjelu za medije i odnose s javnošću. U periodu od 2011. do 2014. radila je u Budimpešti gdje je vodila Finski institut te kao kulturna atašeica u finskom veleposlanstvu u Budimpešti. Od 2015. do 2009. radila je u Leipzigu u Njemačkoj kao direktorica DOK Leipziga, jednog od vodećih svjetskih festivala za dokumentarni i animirani film.

U siječnju 2020. postala je direktorica festivala Biografilm u Bologni u Italiji. Biografilm je fokusiran na aktualni europski kreativni igrani i dokumentarni film, s naglaskom na biografske teme. Redovna je savjetnica, mentorica i predavačica na nekoliko edukacijskih programa kao što su EDN, Discovery Campus, EURODOC i Television Business School. Završila je program EURODOC 1999. godine i bila članica međunarodnog savjetničkog odbora festivala Hot Docs. Također je bila članica odbora IDFA Foruma, INPUT-a i finske nagrade Bonnier za novinarstvo, te članica žirija na nekoliko međunarodnih festivala, uključujući Sundance i IDFA-u.

Stefano Tealdi je rođen u Johannesburgu (Južnoafrička Republika) 1955., a studirao je arhitekturu u Torinu (Italija).
Nakon diplome bavio se filmskom i TV produkcijom u audiovizualnom laboratoriju pri Politecnico di Torino kao voditelj produkcije. Godine 1986. osnovao je Stefilm, gdje razvija, producira i režira dugometražne dokumentarne filmove i serije.

Do danas je Stefilm radio s više od 40 TV mreža diljem svijeta te s više od 50 partnera, koji uključuju distributere, nezavisne produkcije i institucije. Nakon što je režirao dva filma u Africi – Eritrea the Red Land i Tougher than the Rest, Stefano se potpuno posvetio produkciji dokumentarnih programa i serija.  

U posljednje se vrijeme vratio režiji. Producirao je My Home, in Lybia (Filmski festival u Locarnu, Međunarodni filmski festivalu Chicagu, DokLeipzig 2018., Filmski festival u Trstu 2019. – nagrada Premio Solinas); The Strange Sound of Happiness (posebno priznanje Next Masters DOK Leipzig 2017); Wonderful Losers.
A Different World (najbolji dokumentarni film, Međunarodni filmski festival u Varšavi i Filmski festival u Minsku 2017, Filmski festival u Trstu 2018); The Queen of Silence (IDFA 2014, najbolji dokumentarni film u Krakovu 2015), Char… No Man’s Island (Berlinale Forum 2013),  Vinylmania: When Life Runs at 33 Revolutions per Minute (Međunarodni filmski festival u Rotterdamu 2012, Međunarodni filmski festival u Göteborgu) i Mostar United (IDFA 2009). Režirao je Food Markets – In the Belly of the City – seriju od 15 epizoda, te seriju Global Food and Global Drinks.Također, producirano je Food Makers Go Global (5 x 26' s MDR/Arte). Završio je EAVE i predsjednik je Europske dokumentarne mreže.

Stručnjak je za financiranje, predaje dokumentarnu produkciju na raznim školama i sveučilištima te na Venice Biennale Cinema & VR College, Cannes Film Festival & Market, Documentary Campus, Dubai Film Connection, EDN, ESoDoc, Med Film Factory, La Fabrique Cinema, Ouga Film Lab, Scuola Holden, Films des 3Continents – Produire au Sud, Torino Film Lab i Zelig, školi za dokumentarni film, televiziju i nove medije. 

Siniša Juričić osnovao je 2003. Udrugu Nukleus, 2009. Nuklesu Film Hrvatska, a 2012. Nukleus Film Slovenija. Diplomirao je glumu 1990, a filmsku produkciju 2009. na Akaedmiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Prije nego što je Nukleus u potpunosti zaposjeo njegov fokus i vrijeme, radio je kao novinar, urednik i producent na Radiju 101, jednoj od najutjecajnijih radijskih postaja u bivšoj Jugoslaviji. Također je jedan od osnivača Omladinske televizije (OTV), gdje je radio kao producent, a kasnije i urednik programa.

Nenad Puhovski rođen je u Zagrebu, gdje je diplomirao sociologiju, filozofiju i filmsku režiju. Svoj prvi film napravio je s 15 godina. Kao profesionalni redatelj režirao je više od 250 produkcija u kazalištu, za veliko platno i televiziju. Njegovi dokumentarni filmovi tematiziraju društvene probleme i likovnu umjetnost. Godine 1997. osnovao je Factum, koji je ubrzo postao najveća i najutjecajnija nezavisna dokumentarna produkcija u Hrvatskoj. Producirao je više od 60 dokumentarnih filmova prikazanih i nagrađenih diljem svijeta. Dobio je i četiri nagrade za najbolju produkciju na Danima hrvatskog filma. Godine 2004. osnovao je ZagrebDox – najveći festival dokumentarnog filma u regiji, čiji je direktor. Osim u Zagrebu, gdje je pokrenuo novi dokumentaristički diplomski program, Nenad je predavao dokumentaristiku na mnogim školama i fakultetima u Europi, Aziji, Sjevernoj i Južnoj Americi, Bliskom istoku i Africi. Godine 2009. dobio je nagradu EDN-a za izvanredan doprinos razvoju europske kulture dokumentarnog filma.