Moj najbolji dox

Biti u pravo vrijeme na pravom mjestu oduvijek je bilo obilježje dobrih dokumentarista. No ono što izdvaja sjajne autore od pukih kroničara način je na koji su snimljeni materijal oblikovali u fi lmsku cjelinu. U svojoj Presudi Đuro Gavran snima gomilu koja se nakićena nacionalističkim simbolima okupila na glavnom zagrebačkom trgu da bi poslušala presude suđenja hrvatskim generalima u Haagu. U maniri Diane Arbus, Gavran uspijeva uhvatiti gotovo groteskni trenutak u kojem se izrazi lica okupljenih pojedinaca tijekom izricanja presude mijenjaju od euforije do suznog razočaranja. Ipak, formalna preciznost kojom je fi lm snimljen i montiran omogućuje dostojanstvenu distancu od protagonista i potiče nas da se zapitamo o stvarnim motivima koji ih potiču da u nacionalističkoj ikonografi ji nalaze kompenzaciju za vlastitu tugu, traumu ili razočaranje.

Mario Kozina