Mentori, predavači i govornici

Dana Budisavljević rođena je 1975. u Zagrebu gdje je i diplomirala na Odsjeku za filmsku i TV montažu Akademije dramskih umjetnosti. Radila je kao montažerka, asistentica produkcije i organizatorica filmskih festivala. Kao redateljica debitirala je dokumentarcem Sve 5! (2004), a širu prepoznatljivost stekla je obiteljskim filmom Nije ti život pjesma Havaja (2012). U okviru Hulahopa, produkcijske kuće koju je 2006. osnovala s Olinkom Višticom, producirala je dokumentarni serijal Betonski spavači Saše Bana, filmove Lijepo mi je s tobom znaš Eve Kraljević, Onda vidim Tanju Juraja Lerotića i druge. Dnevnik Diane Budisavljević (2019) njen je prvi autorski dugometražni film. Premijerno je prikazan na Pulskom filmskom festivalu 2019. gdje je osvojio šest nagrada, nakon čega su uslijedile brojne projekcije i nagrade na međunarodnim festivalima.

David Charap je međunarodno poznati filmski montažer. Obrazovao se na Britanskoj filmskoj školi i u montažama BBC-a, a dok je živio u Češkoj dokazao se kao produktivan filmaš. Montirao je desetke projekata, od hvaljenih dugometražnih filmova kao što su Buttoners i Last Resort do reklama. Po povratku u Englesku otvorio je ured za montažu u Londonu, gdje montira i dokumentarne i igrane filmove. Zaslužan je za nagrađivani prikaz The Beslan Siege, dobitnik je Emmyja za češka javna suđenja te, u novije vrijeme, za filmove o istaknutim nacistima, te za eksperimentalni prikaz rock zvijezde koja se oporavlja od moždanog udara, Mogućnosti su beskonačne. Postao je i traženi savjetnik, a pomagao je i filmu Virunga, o početku rata u Kongu, koji je zaradio i nominaciju za Oscara.

Kao urednik vanjskog programa na ZDF-u i zamjenik urednika programa i voditelj tematskih večeri za ARTE, Hans Robert radio je na filmovima: Buena Vista Social Club, dobitniku Oscara Taxi To The Dark Side, dobitniku nagrade Peabody Why We Fight i pobjedniku Sundancea The House I Live In, te hvaljenima Up The Yangtze i Mama Africa. Predsjedao je i Berlinskim filmskim fondom. Član je Europske filmske akademije, koju je suosnovao 1988., član EDN-a i počasni član Njemačke filmske akademije. Nakon umirovljenja na ZDF/ARTE, Hans Robert živi u Berlinu i vodi tvrtku za filmsku i TV produkciju Ventana Film, koja se bavi međunarodnim dokumentarnim filmovima. Njegova najnovija koprodukcija Povratak u Homs osvojila je Grand Prix žirija za najbolji strani dokumentarac na Filmskom festivalu Sundance 2014. Ventana Film koproducirala je finsko-njemački dokumentarac Emergency Call, koji je premijerno prikazan na IDFA 2014., a Hans Robert trenutno radi na svojem sljedećem dugometražnom dokumentarcu Fathers and Sons, o njemačkoj tajnoj službi BND, te na dokumentarac o aktualnim temama, povratku Europljana iz džihada. Surađuje s Greenhouse-Workshop kao mentor i stručnjak za mlade autore s jugoistoka Sredozemlja.

Nakon što je diplomirao komunikacijske znanosti na Sveučilištu u Trstu, Alessandro Gropplero je počeo raditi 2000. godine kao menadžer produkcije u Pidginu, nezavisnoj talijanskoj produkcijskoj kući sa sjedištem u Bologni. Godine 2005., nakon suradnje s londonskom tvrtkom Number 9 Films, vratio se u Udine i surađivao na dva izdanja Filmskog festivala Udine Far East. U svibnju 2007. postavljen je za voditelja međunarodnih odnosa Audiovizualnog fonda regije Friuli Venezia Giulia. U tom svojstvu planirao je, provodio i upravljao nizom međunarodnih događanja, kao što su When East Meets West i Ties that Bind. Oba je podržao Program MEDIA Kreativne Europe. Završio je EAVE, član je odbora mreže Cine-Regio (najveće mreže europskih regionalnih fondova) i Eurodoca te član Europske filmske akademije.

Rođen u Zagrebu, Hrvoje Hribar diplomirao je filmsku režiju na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Radio je kao prvi pomoćnik redatelja, scenarist, autor radio drama, kuhar i esejist. U sklopu svoje produkcijske kuće FIZ producirao je i režirao komediju Što je muškarac bez brkova?, najuspješniji film u hrvatskim kinima 2006. godine, prikazan na više od 30 međunarodnih festivala. Prije toga, napisao je scenarij te režirao i producirao dva dokumentarca (Svijet je velik i Bil jedon) te igrani film Puška za uspavljivanje. Scenarist je i redatelj TV filma Hrvatske katedrale te kratkog filma Između Zaghlula i Zahariasa. Godine 2001. režirao je TV seriju Novo doba za Hrvatsku radioteleviziju. Nekoliko je puta osvojio nagradu Oktavijan za najbolji film godine. Od studenog 2010. član je izvršnog odbora FERA-e, a u rujnu 2010. imenovan je ravnateljem Hrvatskog audiovizualnog centra, središnje hrvatske audiovizualne agencije.

Vjeran Hrpka rođen je 1972. godine u Osijeku. Diplomirao je filmsko i televizijsko snimanje na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Kao snimatelj sudjelovao je na mnogim projektima igranog, dokumentarnog i zabavnog programa u Hrvatskoj, kao i u više od 50 zemalja širom svijeta. Filmsku fotografiju potpisuje na više od 20 filmskih naslova, a u televizijskoj produkciji surađivao je s domaćim i svjetskim televizijskim kućama kao što su BBC World, History Channel, Reuters, TV5, NHK, ZDF, Al Jazeera International i drugima. Posjeduje veliko iskustvo u televizijskoj ENG, EFP produkciji diljem svijeta, produkciji programa uživo, snimanju reklamnih spotova, namjenskih filmova i glazbenih spotova. Hrpka je za svoj rad više puta nagrađivan na skupnim izložbama i filmskim festivalima. Od 2011. radi kao umjetnički suradnik na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, gdje predaje fotografiju te filmsko i video snimanje, a od 2014. godine je u zvanju je docenta.

Vanja Jambrović diplomirala je filozofiju i komparativnu književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu te filmsku produkciju na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. Od 2009. Snima filmove za Restart. Do sada je radila na više od 20 filmova svih veličina i oblika, koji su obišli svijet i konkurirali za nagrade na Hot Docsu i festivalima u Torontu, Karlovym Varyma, Sarajevu i još stotinama drugih. Vanja vodi Restart Laboratory, platformu za redatelje početnike, i Restart Masterclass, cjelogodišnji program za povezivanje svjetskih filmskih autora i hrvatske publike preko niza interaktivnih predavanja. Sa svojim je projektima Vanja sudjelovala na nizu stručnih radionica, kao što su EAVE (2015), Producers on the Move (Cannes 2014), Robert Bosch Coproduction Prize Germany Eastern Europe (Berlin, 2013), Berlinale Talent Campus (Berlin, 2013), Emerging Producers 2012 (Jihlava), Sarajevo Talent Campus (Sarajevo, 2012), EURODOC (France 2010) i mnoge druge.

Kim Longinotto, rođena 1952. godine, britanska je dokumentaristica međunarodno poznata po čudesnim humanim portretima te emotivnom i suosjećajnom pristupu nepoznatim temama. Studirala je kameru i režiju na Nacionalnoj školi za film i televiziju u Beaconsfieldu u Engleskoj, gdje sada povremeno predaje. Od 1976. režirala je, snimila i producirala dvadesetak filmova. Najpoznatija je po filmovima Sestre u zakonu (2005), Dan koji nikada neću zaboraviti (2002) i Gaea djevojke (2000), koji su osvojili brojne nagrade na međunarodnim festivalima kao što su Cannes, Sundance, Amsterdam, Chicago i mnogi drugi. ZagrebDox prikazao je mnogo njezinih filmova u raznim programima.

Mikael Opstrup predani je autor dokumentarnih filmova otkako je 1977. godine snimio svoj prvi dokumentarac. Tijekom 1980-ih bavio se distribucijom i dokumentarnim kinoprikazivaštvom. Godine 1988. pohađao je studij scenaristike na Danskoj filmskoj školi, a sve do 1990-ih radio je kao samostalni producent. Od 1998. do 2002. radio je zaokret u karijeri i djelovao kao produkcijski savjetnik na Danskom institutu za film. Godine 1998/99 pohađao je EAVE, a od 2002. do 2008. bio je suvlasnik i producent u Final Cut Productions u Kopenhagenu, gdje je producirao niz međunarodnih dokumentaraca. Od 2005. do 2008. bio je član odbora Europske dokumentarne mreže, a posljednje godine i predsjednik. Od 2011. ondje je voditelj edukacijskih programa.

Martina Petrović posjeduje diplomu iz međunarodnih odnosa (glavni smjer) i psihologije (podsmjer). Većinu svog radnog iskustva stekla je pri Ministarstvu kulture, u Upravi za međunarodnu kulturnu suradnju, gdje je bila odgovorna za međunarodne kulturne razmjene između Hrvatske i drugih zemalja, ali jednako tako i za organizaciju hrvatskog filmskog predstavljanja u Berlinu i Cannesu. Od 2008. godine aktivno sudjeluje u osnivanju Hrvatskoga audiovizualnog centra, gdje i ostaje nakon što ju Europska komisija imenuje voditeljicom MEDIA deska Hrvatske. Na temelju uspješnih rezultata u osiguravanju europskih sredstava iz Programa MEDIA te cjelokupna doprinosa u promicanju hrvatskoga filma Hrvatska udruga producenata dodjeljuje joj prvu nagradu „Albert Kapović“ 2010. u okviru Zagreb Film Festivala. Kao voditeljica MEDIA deska Hrvatske (današnjeg Deska Kreativne Europe – Ureda MEDIA) aktivno sudjeluje u organizaciji inovativnih i kreativnih radionica - bitnih instrumenta naobrazbe, informiranja i umrežavanja kako hrvatskih, tako i europskih filmskih profesionalaca.

Marija Ratković Vidaković je rođena 1985. godine u Karlovcu. Završila je studij filmske, TV i kazališne produkcije i diplomirala produkciju scenskih i izvedbenih umjetnosti pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Apsolventica je njemačkog i španjolskog jezika i književnosti pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Jedna je od pokretačica i dugogodišnja direktorica Four River Film Festivala i Karlovačkog riječnog kina. Od 2017. godine živi i radi u Švedskoj. IKEA for YU (2018) njezin je prvi film, a surežirala ga je s Dinkom Radonić.

Jožko Rutar završio je Ekonomski fakultet u Ljubljani, nakon čega se počeo baviti produkcijom kulturnih događaja i predstava. Pet godina sa suvremenom je plesnom skupinom EN-KNAP radio kao producent plesnih predstava i filmova, a 2004. počeo je raditi u produkcijskoj kući Staragara, gdje je producirao nekoliko dugometražnih, kratkih i dokumentarnih filmova. Tri dugometražna i brojni kratki filmovi koje je producirao predstavljeni su u Cannesu, Veneciji, Locarnu, Rotterdamu i drugdje. Jožko Rutar završio je EAVE, član je Europske filmske akademije i odbora slovenske audiovizualne agencije za autorska prava AIPA. Slovenska vlada imenovala ga je 1. srpnja 2011. godine ravnateljem Slovenskog filmskog centra

Rada Šešić je festivalska selektorica, predavačica, filmska kritičarka i redateljica. Glavna selektorica natjecateljskog programa dokumentarnog filma na Sarajevo Film Festivalu, gdje je i suravnateljica radioničkog programa Docu Rough Cut Boutique. Članica selekcijskog odbora službene konkurencije IDFA-e.

Voditeljica edukacijskog programa Last Stop Trieste u sklopu programa WEMW. Članica selekcijskog odbora Filmskog fonda u Dohi. Predavačica i mentorica na diplomskom studiju filma na Nizozemskoj akademiji za film i TV u Amsterdamu. Tijekom osam godina predavala na kolegijima iz južnoazijskog filma na Fakultetu medija i kulture Sveučilišta u Amsterdamu. Direktorica festivala Eastern Neigbours pokrenutog prije 13 godina u Den Haagu. Selektorica festivala DOKUart u Bjelovaru. Članica žirija Europske filmske nagrade za dokumentarni film. Mentorica i savjetnica na brojnim međunarodnim radionicama/pitching sesijama u Europi i Aziji. Predavala na Nizozemskom institutu za filmsko obrazovanje (NIF) i šest godina bila savjetnica nizozemskog fonda STIFO gdje je ocjenjivala nizozemske dokumentarističke filmske projekte.

Članica odbora Balkanskog dokumentarističkog centra i mreže za promociju azijskog filma NETPAC. Živjela je u Indiji i dva semestra predavala na Institutu Srishti u Bangaloreu. Predaje na Školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza. Kao filmska kritičarka, surađivala na knjizi o Dini Iordanovoj (UK), te na Aitkenovoj Enciklopediji dokumentarnog filma, kao autorica nekoliko priloga o istočnoeuropskim dokumentaristima. U Indiji je također surađivala na tri knjige: o redateljima Bimalu Royju, Maniju Kaulu and Girishu Kasaravalliju. Svoje tekstove redovito objavljuje u nizozemskim publikacijama Skrien i Filmkrant, američkom Animation Magazine, Hrvatskom filmskom ljetopisu i bosanskom Sineastu.

Režirala nekoliko kratkometražnih filmova u Jugoslaviji, LAM ARABI (1990), bila asistentica režije Vesni Ljubić na njezinim dugometražnim igranim filmovima, te u Nizozemskoj snimila četiri filma – Soba bez pogleda (1997), Soske (2001), In Whitest Solitude (2002) i On the Way to School (2007). Filmovi su joj prikazani na 60 festivala osvojivši više nagrada, a čuvaju se u arhivu u muzeju MoMA u New Yorku, te muzeju EYE u Amsterdamu.

Paolo Vidali rođen je u Udinama, gdje je i studirao. Od 1970. radi u Rimu kao scenarist i prvi pomoćnik redatelja na desetak filmova, a kasnije kao redatelj dijaloga i sinkronizacije. Od početka 1990-ih stalno je prisutan na dokumentarnoj sceni kao autor i producent. Surađivao je kao savjetnik na izradi zakona regije Friuli Venezia Giulia kojim je utemeljen regionalni Fond, a trenutno je njegov ravnatelj.

Želimir Žilnik rođen je 1942. godine u Nišu, a živi i radi u Novom Sadu. Napisao je i režirao brojne igrane i dokumentarne filmove koji su osvojili mnoge nagrade na domaćim i stranim filmskim festivalima. Jedan je od začetnika žanra doku-drama. Od samog početka njegovi su se filmovi bavili suvremenim temama, društvenim, političkim i gospodarskim analizama svakodnevnog života: Žurnal o omladini na selu, zimi (1967), Pioniri maleni (1968), Nezaposleni ljudi (1968), Lipanjska gibanja (1969), Crni film (1971) i Ustanak u Jasku (1973). Žilnikov prvi igrani film Rani radovi (1969) nagrađen je Zlatnim medvjedom na Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu i četirima nagradama na Pulskom filmskom festivalu. Godine 1995. njegov film Dupe od mramora osvojio je prestižnu Nagradu Teddy na Berlinaleu. Na ZagrebDoxu prikazani su Žilnikovi filmovi Destinacija Serbistan (2015), Pirika na filmu (2013) i Europa preko plota (2005), koji je nagrađen Velikim pečatom. Bio je član Međunarodnog žirija ZagrebDoxa 2019. godine. Najnoviji Žilnikovi filmovi jesu Najljepša zemlja na svijetu (2018) i Među ljudima: život i gluma (2018).