Iskustva žena na filmskom platnu

Oblici nasilja koji se provlače kao tema kroz nekoliko filmova u programu variraju od suptilnog, perfidnog i, nažalost, još uvijek teško prepoznatljivog kao što je rodno utemeljeno nasilje nad ženama koje nam serviraju kroz medije, preko institucionalnog nasilja koje ženama uskraćuje njihovo osnovno pravo na siguran i besplatan pobačaj, pa do sveprisutnog psihičkog i fizičkog nasilja nad ženama.

U filmovima koje izdvajamo ovom prilikom progovara se o raznim aspektima ove akutne problematike. U njihovom su fokusu snažni ženski karakteri koji, suočavajući se s traumatičnim iskustvima, nastoje afirmirati društveno marginalizirane teme, suočiti društvo sa stoljetnim tabuima i uključiti se u širu borbu za rodnu ravnopravnost.

Film AB autorice Ljubice Janković prati djevojku od odluke da počini pobačaj, preko razgovora s majkom i liječnicom o razlozima za takvu odluku, do trenutka nakon samog čina koji ju povezuje sa sličnim iskustvima drugih žena. Žene u Hrvatskoj danas se više no ikad susreću s nemogućnošću da same donesu odluku i imaju priliku da učine siguran i besplatan pobačaj.

 Nažalost, nedostupnost pobačaja nije jedina prepreka s kojom se žene susreću, već se propituju i njihove odluke, pa se tako vrlo perfidno pokušava progurati i priča o obaveznom savjetovanju žena prije njegovog obavljanja.  

Na preispitivanje i sud velikog djela javnosti naišla je i redateljica filma Zacijeli me (Hold Me Right), Danijela Štajnfeld, nakon objavljivanja svoje autobiografske priče koju je odlučila dokumentirati. Film putem intimnih svjedočenja istražuje posljedice seksualnog nasilja, otkriva kulturu ravnodušnosti i nerazumijevanja koja pogađa žrtve i štiti počinitelje te postavlja pitanja što znači izlječenje i je li ono moguće. 

Moj ujak Tudor (My Uncle Tudor) također progovara o mučnom iskustvu redateljice Olge Lucovnicove. Polazišna točka ovog dokumentarnog filma autoričin je povratak u Moldaviju, u obiteljsku kuću punu uspomena koje svi oko nje idealiziraju. Međutim, istina je prošlost u kojoj se krije velika trauma.  

Prisjećajući se naizgled beznačajne svađe s bivšim mužem iz vremena kad je bila trudna, mlada žena progovara o svom iskustvu u filmu Sad sam ja Irena redateljice Jasmine Beširević. Koristeći se elementima psihodrame, ulazi u ulogu sebe iz prošlosti i nastoji prići zatomljenim emocijama uzrokovanim njegovim zlostavljanjem.  

Životna priča Lidije Šunjerge u središtu je filma Sve pet! Dane Budisavljević. Karizmatična Lidija je prva žena u hrvatskoj javnosti koja je javno progovorila o svojoj karijeri pornografske glumice. Film prati njenu priču od djetinjstva u malom selu preko traffickinga i nametnute prostitucije u Amsterdamu, pa sve do statusa poznate porno glumice i naslovnice Playboyja.

Iskrivljeni odrazi Tatjane Božić zaokružuju ovu priču o svakodnevnom nasilju koje se vrši nad ženama. Tema filma je osvještavanje svega onoga što je ženama nametnuto posredstvom medija: okviri u kojima bi žene trebale djelovati i prihvatiti ih kao svoje, nametnuti stereotipi kroz razne ženske časopise i modnu, kao i reklamnu industriju. Ovo je film o ženama kako ih prikazuju mediji.