Jesmo li taoci obiteljskih odnosa?

Međuljudski odnosi oduvijek su bili plodno tlo autorima za progovaranje o kompleksnosti obiteljske dinamike. Nebrojeno puta smo čuli Tolstojeve riječi kako sve sretne obitelji nalikuju jedna drugoj, dok je svaka nesretna obitelj nesretna – na svoj način. Priče protagonista filmova u nastavku teksta služe nam kao podsjetnik kako je svaka obitelj sustav za sebe. Iako naizgled slične u tajnama, traumama i životnim izazovima, različite su u svojim potrebama, odnosima i okolnostima kroz koje prolaze kako bi opstale.

O kompliciranoj i ponekad iscrpljujućoj borbi između djeteta, majke i hrane govori film Dvoboj Katarine Zrinke Matijević, koji je dio retrospektivnog programa Hrvatski dokumentarac sa ženskim potpisom. U filmu ovjenčanom Grand Prixom na Danima hrvatskog filma 1999. godine, bitka između dječakove dovitljivosti i kuhače, između suza i majčinske ljubavi, završava pobjedom upornijega.

Na tragu naše teme, na ovogodišnjem ZagrebDox-u bit će prikazan i film Polusestra Ljiljane Šišmanović. Protagonistica ovog ostvarenja ima mamu, tatu, sestru i tatinu izvanbračnu kćer o kojoj ne zna gotovo ništa, čak ni to je li joj doista polusestra. No, ona želi saznati istinu i vidjeti što će joj ona donijeti. Njoj, mami, tati, sestri i polusestri.

Obiteljska tragedija prisilila je redatelja Bo McGuirea da se vrati u svoje napušteno obiteljsko gnijezdo. Redatelj kroz svoj film Kosturi iz ormara (Socks on Fire) dokumentira sve veće sukobe između njegova dva idola iz djetinjstva - njegove sada homofobne tete i njegovog ponosnog gay ujaka - u bitci koja prijeti da će višestruko rastrgati generacije nekada čvrstog plemena. 

Kroz terapeutski pristup u pisanju bajki, koje služe za očuvanje odnosa trojice zatvorenika i njihove djece, redatelj Abel Visky u filmu Priče iz zatvorske ćelije (Tales From The Prison Cell), koji je dio ovogodišnje regionalne konkurencije, zatvorske priče pretvara u filmove u kojima djeca zatvorenika igraju glavne uloge.

Andrei Dăscălescu nam u svom fimu Sveti otac (Holy Father) progovara o svom unutarnjem svjetu s neprobavljenim emocijama iz svog djetinjstva i odnosu sa svojim ocem. Hvatanje u koštac s njima vidi kao neophodno kako bi bio spreman za ulogu koja ga očekuje u skorije vrijeme.

Kratkometražni film iz međunarodne konkurencije Slobodno nam dođi, mama (Priezjai k nam v gosti, mama), u režiji Anne Artemyeve, u središte stavlja odnos između majke i trogodišnje kćeri kojima su video pozivi, zbog problema s vizom, jedini način komunikacije. 

Na kraju se pitamo, jesmo li taoci vlastitih obitelji ili svjesno i voljno održavamo odnose koji su nam predstavljeni kao neraskidivi !?