Retrospektive

Default_image

Autorska večer: Katarina Zrinka Matijević


Malo manje od četvrt stoljeća dijeli nas od trijumfalnog debija Katarine Zrinke Matijević na 8. Danima hrvatskoga filma sa studentskim dokumentarcem Dvoboj (1998) i prvog Grand prixa DHF-a dodijeljenog nekoj autorici. Od tada do danas, u samo četiri, ali četiri "čvrsta" redateljsko-scenaristička koraka dokumentaristica Matijević prošla je put od opservacije obične svakodnevice i veriteovske provokacije njezinih neobičnih ili "rubnih" protagonista do esejistički uobličene autoopservacije. Svaki od njih bio je u znaku nekog dvoboja, egzistencijalnog duela ili opozicije ‒ između stroge majke i zaigrana djeteta (Dvoboj), između čovjeka i prirode, odnosno muža i žene (O kravama i ljudima, 2002), između "republike" marginalaca i "službenog poretka" (Peščenopolis, 2003) ‒ sve do ogoljavanja vlastite intime sofisticiranom vizualnom posvetom svojim ličkim korijenima u višestruko nagrađivanom dokumentarcu Iza lica zrcala (2016). Taj put proći ćemo zajedno s redateljicom na njezinoj autorskoj večeri.



Diana Nenadić, selektorica programa

Default_image

Točke gledišta


"Ako možemo ispričati film, zašto ga onda snimati?" zapitao se iranski redatelj Jafar Panahi u svom "zatvoreničkom" ostvarenju Ovo nije film. Upravo ovaj dokumentarac, snimljen dok je Panahi bio u kućnom pritvoru, inspirirao je stvaranje omnibusa Godina vječne oluje, koji je dio ovogodišnje međunarodne konkurencije ZagrebDoxa. Uzevši kao ishodište situaciju pandemije koja je stubokom izmijenila svakodnevicu, film je okupio niz autorica i autora koji su kratkometražnim filmskim zapisima na različite načine i uz različite tematske fokuse zabilježili fragmente tog neobičnog razdoblja. Program Točke gledišta donosi ranije naslove tih redateljica i redatelja koji se razlikuju u temama, formama i poetikama, ali im je zajedničko uvjerenje u moć filmskog medija da postane snažno oruđe za otkrivanje enigmatičnih i naizgled efemernih aspekata svakodnevice, za kreativan otpor represiji i za otvaranje novih perspektiva na svijet kojem pripadamo.



Jelena Pašić, selektorica programa

Default_image

Želimir Žilnik: fragmenti "gastarbajterskog" opusa


Sa svojim gotovo šest desetljeća dugim djelovanjem Želimir Žilnik nesumnjivo je jedna od ključnih figura politički i društveno angažiranog filma. Žilnikov opus, sačinjen od sedamdesetak ostvarenja, sinonim je za dosljednu i beskompromisnu autorsku poetiku, posvećenu dokumentiranju i ispitivanju političko-socijalne klime u poslijeratnoj Europi i (post)jugoslavenskom kontekstu. Tijekom nekoliko godina provedenih u Münchenu, kamo odlazi nakon što su mu filmovi u Jugoslaviji ocijenjeni ideološki nepodobnima, Žilnik nastavlja kameru okretati prema marginaliziranim i obespravljenim subjektima. Gastarbajteri čiji je život u stranoj državi podvrgnut nizu ograničenja, nesigurni uvjeti života lišenog privilegija te represivne metode organa vlasti teme su kratkih filmova nastalih u nezavisnoj produkciji, važnih primjera Žilnikove "kinematografije o internim prognanicima Evrope", kako ju naziva Pavle Levi.