Majstori Doxa

Arheolog sveučilišnim obrazovanjem (rođen 1936. u Trogiru), neko vrijeme i zaposlenjem (asistent na studiju arheologije), Galić je ušao u film vrlo upečatljivo: dokumentarcem ‘Sunt lacrimae rerum’ (1965), nakon čega postaje profesionalni redatelj (u tzv. slobodnoj profesiji) snimajući sustavno dokumentarne filmove i kratke igrane filmove (npr. među potonjima: ‘Osveta’, 1967; ‘Crni kišobran’, 1968; ‘Starci’, 1970, ‘Pred zoru’, 1974; ‘Pred odlazak’, 1978), pritom debitirajući i s cjelovečernjem filmom ‘Crne ptice’ (1967) te nastavljajući svoj nešto raniji a potom i istodobni igranofilmski interes nizom TV-drama (‘Propali dvori’, 1963; ‘Pisar Bartelby’, 1966; ‘Posljednji Stipančići’, 1968; ‘Sjenke’, 1968; ‘Nepoznati’, 1969. i dr.) i dramskim serijama (‘Dnevnik Očenašeka’ 1968, ‘Sam čovjek’, 1970; ‘Putovanje u Vučjak’, 1984-85, ‘Tuđinac’, 1990), biografskim igranim serijama (‘Dimitrije Tucović’, 1974; ‘Nikola Tesla’, 1977; ‘Svetozar Marković’, 1980) te srednjometražnim i cjelovečernjim TV-filmovima (‘Tomo Bakran’, 1978; ‘Nepokoreni’, 1981; i još tri epizode u seriji ‘Nepokoreni grad’, 1982, ‘Horvatov izbor’, 1985 /cjelovečernji/; ‘Jaguar’, 1992; ‘Sokak triju ruža’, 1992; ‘Olovna pričest’, 1995; ‘Starci’, 2001. i dr.). No uz taj igranofilmski rad, nastavljao je sustavno svojim dokumentarističkim radom u sklopu kinematografske proizvodnje, ali osobito na televiziji, radeći tamo, uz autonomne dokumentarne filmove, brojne studijske emisije, arhivske priloge, prijenose koncerata i dr., kao jedan od rijetkih filmaša koji se zaposlio kao profesionalni redatelj na Televiziji Zagreb, odnosno Hrvatskoj televiziji.