Majstori Doxa

Dalekih šezdesetih tek utemeljeno prekosavsko naselje Zapruđe bilo je napučeno mladom populacijom. U našem vremenu Zapruđe je osvanulo kao naselje staraca i invalidnih ljudi. Pa ipak, to naselje takvo kakvo jest krije nekoliko neugaslih oaza ljudskosti. Među neformalnim a istaknutijim svakako je krojački salon Tereza, čiju vlasnicu rese neke neprijeporne vrline. Osim što je osvjedočeno vrsna krojačica koja se umije nositi i s najzahtjevnijim modnim zahtjevima, Tereza se silom prilika morala prilagoditi siromašnoj klijenteli naselja, ograničivši se tek na sitne prepravke već iznošenih odjevnih predmeta. No Tereza je, osjećajna kakva jest, otvorila vrata svoga salona i brojnim nesretnim ženama sa stubišta (ali i drugih zgrada u naselju) koje su stjecajem životnih okolnosti ostale posve same i koje su u Terezi našle suosjećajnu slušateljicu i sugovornicu.