Docu-fiction naslovi s "must-see" popisa ovogodišnjeg ZagrebDoxa

Vjerojatno najbolje definiran kao "art docu-thriller", višestruko nagrađivan film Samo Bog će znati gdje sam Todda i Jedda Widera, govori o beskućnici čije je tijelo pronađenom na jednoj farmi u New Hampshireu. Na temelju njenog pronađenog dnevnika, autor postepeno rekonstruira priču o Lindi koja je gotovo 4 mjeseca preživljavala na jabukama i kišnici, čekajući boga da je spasi dok je trajala jedna u najhladnijih zima zabilježenih u tom kraju.

Drugi u nizu vrlo zanimljivih hibrida jest savršen spoj igrane i dokumentarne forme Zemlja prosvijetljenih. Debitant Pieter-Jan De Pue daje neobičan i nezaboravan prikaz Afganistana u snimkama koje su nastajale tijekom sedam godina. Dok se američki vojnici pripremaju za odlazak, slijedimo De Puea na putu u skrivene zapećke zemlje gdje se dječaci udružuju u bande kako bi nadzirali trgovačke puteve, prodavali eksploziv iz mina zaostalih nakon rata, igrali se na zahrđalim tenkovima i definirali nova ratna pravila koja nameće surov krajolik koji im je ostao u nasljeđu.

Za mlađe (i sve koji se takvima osjećaju) prikazujemo film Sve te neprospavane noći poljskog redatelja Michała Marczaka, autora vrlo kontroverznog ali i uspješnog docufictiona Fuck for Forrest. U najnovijem filmu, Marczak ispituje granice dokumentarnog filma u priči o dvama studentima na putu ka odrastanju – jer nikada nije baš posve jasno je li se određeni događaj stvarno dogodio ili je montiran pred kamerom. Film je, između ostaloga, nagrađen za režiju na festivalu Sundance.