Članovi panela

Vladimir Brnardić je scenarist, montažer i redatelj, rođen 1973. Nakon završenog studija povijesti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu 1997. godine zapošljava se na Dokumentarnom odjelu HRT-a kao novinar i urednik. Autor je priloga za TV Kalendar i suradnik na dokumentarnom serijalu Prošlost u sadašnjosti. Vladimir je autor scenarija i režija 15 dokumentarnih filmova. Od 2016. je glavni urednik Odjela Dokumentarni sadržaji HTV-a.

Lejla Dedić, rođena u Konjicu u Bosni i Hercegovini 1972. godine, već 20 godina živi, studira i radi u Londonu. Diplomirala je 1997. medije i društvo na Sveučilištu South Bank u Londonu. U medijskom sektoru radila je 18 godina, a bavila se produkcijom, post-produkcijom i emitiranjem. Radila je za BBC World Service Trust/Media Action, koji se uz pomoć medija i komunikacija bori protiv siromaštva i promiče ljudska prava u zemljama u razvoju. Od 2011. godine Lejla radi kao producentica na Al Jazeera Balkans.

Thierry je diplomirao novinarstvo i komunikacije, a zatim magistrirao europsko pisanje i analizu na ULB u Bruxellesu. Isprva je producirao i režirao radijske emisije i dokumentarce, a zatim je osnovao Ventes-CBAWIP-Sales 1998. te Visible Film 2014. godine, međunarodnu tvrtku za pretprodaju i prodaju koja je financirala šest projekata, a svake godine u distribuciju pusti 10 novih filmova. Bavi se dugometražnim TV projektima s naglaskom na suvremeno društvo, ljudske interese, geopolitiku, aktualne teme te povijesnim mini-serijama.

Hanka Kastelicová je izvršna producentica dokumentarnog programa na HBO Europe. Iz središnjeg ureda u Budimpešti blisko surađuje s produkcijskim centrima HBO Europe u Varšavi, Pragu i Bukureštu, a vodi razvoj i produkciju dokumentarnih filmova pod etiketom HBO Europe. Magistrirala je na Fakultetu za film i Odsjeku za dokumentarni film praške Akademije izvedbenih umjetnosti. Profesionalnu je karijeru nastavila u Sloveniji, gdje je više od 25 godina radila kao redateljica i producentica dokumentarnih filmova, a kasnije urednica vanjskih sadržaja i voditeljica razvoja dokumentarnih sadržaja. Kao iskusna i predana dokumentaristica, često drži predavanja o dokumentarnom filmu. Bila je i moderatorica i sudionica brojnih panela i drugih dokumentarnih događaja.

U studenom 2009. godine Le Clef je pokrenula tvrtku za distribuciju dokumentarnog filma CAT&Docs. U siječnju 2007. postala je starija potpredsjednica u Fortissimo Films, odgovorna za televizijsku i dodatnu prodaju iz pariškog ureda Doc &Co. Prije toga radila je za Film Transit International u Kanadi, a karijeru je započela u belgijskom Unibelfilmu, gdje se bavila međunarodnom promocijom belgijskog filma.

Katarina Zrinka Matijević diplomirala je filmsku i TV režiju 2002. na Akademiji dramske umjetnosti te apsolvirala filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu, sve u Zagrebu. Uz pisanje scenarija i režiju dokumentarnog i igranog filma, kao vanjski suradnik na Veleučilištu VERN predaje kolegij Uvod u režiju dokumentarnog filma. Prvi put na sebe skreće pozornost nagrađivanim studentskim filmom Dvoboj (1998). Njezin prvi profesionalni dokumentarac O Kravama i ljudima (2002, suredatelj Nebojša Slijepčević) prikazan je na važnim međunarodnim festivalima kao što su IDFA, München itd. Godine 2003. snima Peščenopolis. Njezin dokumentarni film Iza lica zrcala (2016) nagrađen je Oktavijanom te je prikazan na nizu prestižnih dokumentarnih festivala. U ljeto 2016. premijerno joj je prikazan prvi igrani dugometražni film Trampolin koji, nakon brojnih projekcija na internacionalnim festivalima, u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini, služi za edukaciju stručnog kadra unutar Poliklinika za dječju i adolescentsku psihologiju i psihijatriju.

Jarmila je karijeru započela kao voditeljica akvizicija i programa na dječjoj televiziji HBO/Supermax. Nekoliko je godina radila za jednu britansku distribucijsku kuću, a nakon toga odlučila je osnovati vlastitu tvrtku i baviti se glazbenom produkcijom i međunardonom filmskom distribucijom. Od 2013. radi kao voditeljica programa Industry Office Međunarodnog festivala dokumentarnog filma u Jihlavi – najvećeg festivala autorskog dokumentarnog filma u središnjoj i istočnoj Europi.

Leena Pasanen karijeru je započela radeći kao novinarka za Finsku novinsku agenciju, prvo kao reporterka, a kasnije kao politička izvjestiteljica iz Parlamenta. Godine 1993. zaposlila se u finskoj nacionalnoj televizijskoj kući YLE gdje je radila kao reporterka, politička komentatorica, urednica i voditeljica emisije o aktualnim zbivanjima na prvom programu YLE TV1.

Nakon toga postala je voditeljica dokumentarnog programa za YLE TV1 u periodu 1999.-2000. Kad je YLE pokrenuo nove digitalne kanale, izabrana je za voditeljicu programa pri čemu je bila zadužena za kulturne, dokumentarne i igrane sadržaje na programu YLE Teema, kanalu posvećenom kulturi, znanosti i obrazovanju. Tamo je radila do 2005. kad je postala direktorica Europske dokumentarističke mreže (EDN) u Kopenhagenu. Godine 2008. vratila se na finski YLE kao koordinatorica programa, radila je u odjelu YLE Fact & Culture, a kasnije kao koordinatorica i viša savjetnica u odjelu za medije i odnose s javnošću. U periodu od 2011. do 2014. radila je u Budimpešti gdje je vodila Finski institut te kao kulturna atašeica u finskom veleposlanstvu u Budimpešti. Od 2015. do 2009. radila je u Leipzigu u Njemačkoj kao direktorica DOK Leipziga, jednog od vodećih svjetskih festivala za dokumentarni i animirani film.

U siječnju 2020. postala je direktorica festivala Biografilm u Bologni u Italiji. Biografilm je fokusiran na aktualni europski kreativni igrani i dokumentarni film, s naglaskom na biografske teme. Redovna je savjetnica, mentorica i predavačica na nekoliko edukacijskih programa kao što su EDN, Discovery Campus, EURODOC i Television Business School. Završila je program EURODOC 1999. godine i bila članica međunarodnog savjetničkog odbora festivala Hot Docs. Također je bila članica odbora IDFA Foruma, INPUT-a i finske nagrade Bonnier za novinarstvo, te članica žirija na nekoliko međunarodnih festivala, uključujući Sundance i IDFA-u.

Andraž Pöschl je urednik Dokumentarnog programa u Odjelu kulturno-umjetničkog programa TV Slovenije. Za slovensku državnu televiziju počeo je raditi prije 20 godina, a većinu je vremena snimao dokumentarne filmove. Kasnije je postao urednik Dokumentarnog programa. Od 2011. do 2015. bio je glavni urednik Kulturno-umjetničkog programa, a član je i raznih komisija i žirija u sklopu TV Slovenije i drugdje.

Rada Šešić je festivalska selektorica, predavačica, filmska kritičarka i redateljica. Glavna selektorica natjecateljskog programa dokumentarnog filma na Sarajevo Film Festivalu, gdje je i suravnateljica radioničkog programa Docu Rough Cut Boutique. Članica selekcijskog odbora službene konkurencije IDFA-e.

Voditeljica edukacijskog programa Last Stop Trieste u sklopu programa WEMW. Članica selekcijskog odbora Filmskog fonda u Dohi. Predavačica i mentorica na diplomskom studiju filma na Nizozemskoj akademiji za film i TV u Amsterdamu. Tijekom osam godina predavala na kolegijima iz južnoazijskog filma na Fakultetu medija i kulture Sveučilišta u Amsterdamu. Direktorica festivala Eastern Neigbours pokrenutog prije 13 godina u Den Haagu. Selektorica festivala DOKUart u Bjelovaru. Članica žirija Europske filmske nagrade za dokumentarni film. Mentorica i savjetnica na brojnim međunarodnim radionicama/pitching sesijama u Europi i Aziji. Predavala na Nizozemskom institutu za filmsko obrazovanje (NIF) i šest godina bila savjetnica nizozemskog fonda STIFO gdje je ocjenjivala nizozemske dokumentarističke filmske projekte.

Članica odbora Balkanskog dokumentarističkog centra i mreže za promociju azijskog filma NETPAC. Živjela je u Indiji i dva semestra predavala na Institutu Srishti u Bangaloreu. Predaje na Školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza. Kao filmska kritičarka, surađivala na knjizi o Dini Iordanovoj (UK), te na Aitkenovoj Enciklopediji dokumentarnog filma, kao autorica nekoliko priloga o istočnoeuropskim dokumentaristima. U Indiji je također surađivala na tri knjige: o redateljima Bimalu Royju, Maniju Kaulu and Girishu Kasaravalliju. Svoje tekstove redovito objavljuje u nizozemskim publikacijama Skrien i Filmkrant, američkom Animation Magazine, Hrvatskom filmskom ljetopisu i bosanskom Sineastu.

Režirala nekoliko kratkometražnih filmova u Jugoslaviji, LAM ARABI (1990), bila asistentica režije Vesni Ljubić na njezinim dugometražnim igranim filmovima, te u Nizozemskoj snimila četiri filma – Soba bez pogleda (1997), Soske (2001), In Whitest Solitude (2002) i On the Way to School (2007). Filmovi su joj prikazani na 60 festivala osvojivši više nagrada, a čuvaju se u arhivu u muzeju MoMA u New Yorku, te muzeju EYE u Amsterdamu.

Harry Vaughn je jedan od selektora Sundance Film Festivala, specijaliziran za američke i svjetske dugometražno dokumentarne naslove. Također vodi inicijativu Talent Forum koja povezuje svjetske dokumentarne autore i predstavnike američke filmske industrije. Programski je savjetnik Catalyst Foruma instituta Sundance, na kojem je karijeru započeo 2011. kao pripravnik i čitač međunarodnog dugometražnog filmskog programa. Osim rada na Sundanceu, član je odbora Dirty Looksa, platforme za queer film, video i performanse, te programski savjetnik za Frameline, međunarodni festival LGBT filma u San Franciscu. Radio je kao viši selektor za Outfest Los Angeles, selektor i koordinator NewFesta u New Yorku i Outfest Fusiona. Magistrirao je novinarstvo o umjetnosti na Sveučilištu južne Kalifornije, a rođen je u Los Angelesu.

Želimir Žilnik rođen je 1942. godine u Nišu, a živi i radi u Novom Sadu. Napisao je i režirao brojne igrane i dokumentarne filmove koji su osvojili mnoge nagrade na domaćim i stranim filmskim festivalima. Jedan je od začetnika žanra doku-drama. Od samog početka njegovi su se filmovi bavili suvremenim temama, društvenim, političkim i gospodarskim analizama svakodnevnog života: Žurnal o omladini na selu, zimi (1967), Pioniri maleni (1968), Nezaposleni ljudi (1968), Lipanjska gibanja (1969), Crni film (1971) i Ustanak u Jasku (1973). Žilnikov prvi igrani film Rani radovi (1969) nagrađen je Zlatnim medvjedom na Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu i četirima nagradama na Pulskom filmskom festivalu. Godine 1995. njegov film Dupe od mramora osvojio je prestižnu Nagradu Teddy na Berlinaleu. Na ZagrebDoxu prikazani su Žilnikovi filmovi Destinacija Serbistan (2015), Pirika na filmu (2013) i Europa preko plota (2005), koji je nagrađen Velikim pečatom. Bio je član Međunarodnog žirija ZagrebDoxa 2019. godine. Najnoviji Žilnikovi filmovi jesu Najljepša zemlja na svijetu (2018) i Među ljudima: život i gluma (2018).