Majstori doxa: Gibney, Herzog, Leth i Appel

Kao i svake godine dio programa rezerviran je za autore koji već desetljećima majstorski kreiraju uspješne, inovativne, raznovrsne dokumentarne radove. Program Majstori Doxa ove godine donosi najnovija ostvarenja dokumentarističkih veterana: američkog oskarovca Alexa Gibneyja, danskog majstora eksperimentalno-dokumentarne filmske forme Jørgena Letha, njemačkog filmskog veterana Wernera Herzoga te Nizozemca Johna Appela, poznatog po sklonosti emotivno nabijenim ostvarenjima o pričama "običnih" junaka.

Novi film Alexa Gibneyja, Građanin K (Citizen K), tematizira neobičan slučaj Mihaila Hodorkovskog, bivšeg oligarha, a sadašnjeg disidenta i borca za ljudska prava. Njegovo je bogaćenje devedesetih bilo popraćeno i snažnim političkim utjecajem, no 2000-e je Hodorkovski proveo u zatvoru, da bi ga potom antiputinovski pokret preobrazio u amblematsku žrtvu korumpiranog političkog sustava. Njegova je priča polazišna točka za filmsko istraživanje postsovjetske Rusije koje pod Gibneyjevom redateljskom orkestracijom postaje prodorna i pronicljiva analiza u maniri političkog trilera. 

Jørgen Leth u poetičnom i vrlo osobnom filmskom dnevniku Ja hodam (I Walk) bilježi svoje konkretne i simboličke pokušaje da posloži život nakon katastrofalnog potresa koji je 2010. pogodio Haiti, gdje ovaj kultni redatelj živi od 1991. Kako bi procesuirao vlastitu, ali i širu nacionalnu traumu, Leth već naredne godine kamerom na mobitelu počinje snimati svoju svakodnevicu, pretvarajući svoju stalnu potrebu za eksperimentiranjem s filmskim jezikom u emotivnu bilješku o suočavanju s traumama, kao i s tjeskobama što ih donosi starenje.

Wernera Herzoga filmska je kamera već mnogo puta odvela na brojne lokacije diljem svijeta, a u svom novom ostvarenju prvi je put snimao u Tokiju. U meta-narativnom filmu Obitelj u najam (Family Romance LLC), kontinuirano ispreplićući dokumentarizam i fikciju, Herzog donosi zapanjujuću priču o japanskoj tvrtki specijaliziranoj za iznajmljivanje surogatskih članova obitelji i njezinom osnivaču Yuichiju Ishiiju. Komodifikacija ljudskih odnosa i (ne)mogućnost emocionalnog vezivanja u doba kada doslovno bilo što može postati robom i zauzeti svoje mjesto na tržištu centralna je tema ovog fascinantnog ostvarenja.

Film Jednom kad se prašina slegne (Once The Dust Settles) redatelja Johna Appela također je povela na nekoliko lokacija: u Italiju, Ukrajinu i Siriju. Tematizirajući sudbinu gradova uništenih velikim prirodnim i ekološkim katastrofama ili ratnim razaranjima – Amatricea, Černobila i Alepa, ovaj se filmski triptih temelji na evokativnim pričama preživjelih koji, nastojeći ponovno izgraditi vlastite živote u opustošenoj okolini, svjedoče o snazi ljudskog duha.