Bez ijedne riječi, vrlo poetično, dokumentarac počinje prelijepom snimkom izlaska sunca i buđenja prirode..., no priča prelazi u opozit kada sličice ljupkih ptičica i ‘lijepe’ faune, zamijeni tzv. poezija ružnoće – smetište u svoj svojoj raskoši s ‘ružnom’ faunom; miševi, štakori i ‘ekipa’ s obližnje močvare. Smeće stanovnika obližnjeg grada ipak je potreba i mjesto stanovanja nekom drugom. Pratimo sve, od tek okoćenih miševa do buldožera koji navečer razgrću smeće i prave mjesta za novo. Sutra se zbraja tko je koga pojeo, tko je preživio... i život ide dalje.
Laila Pakalnina
Laila Pakalnina rođena je 1962. u latvijskom gradu Liepaji. Na moskovskom sveučilištu studirala je televizijsko novinarstvo te nastavila studij na Svesaveznom državnom institutu za kinematografiju (VGIK) u Moskvi, na Odsjeku za režiju, gdje je diplomirala 1991. Pakalnina danas radi i živi u Rigi. Filmografija ove redateljice i scenaristice sadrži 19 dokumentaraca, pet kratkih i tri dugometražna igrana filma. Neki od njezinih filmova prikazani su na prijašnjim izdanjima ZagrebDoxa.
Generalni sponzor
Leiputrija
Latvija
2004, 35', boja, 35 mm
Režija:
Laila Pakalnina
Kamera:
Maris Maskalans
Montaža:
Gatis Belogrudovs
Glazba:
Shigeru Umebayashi
Producent:
Uldis Cekulis
