Autorska večer Nebojše Slijepčevića

Tijekom zime 1991. godine Hrvatska se branila od vojne agresije susjedne Srbije. Među nedužnim žrtvama sukoba bila je i Aleksandra Zec, mlada djevojka srpskog porijekla koja je okrutno ubijena u Zagrebu. Četvrt stoljeća kasnije, dok se na srpske učenike u hrvatskim školama još gleda kao na "neprijatelje", Oliver Frljić u kazalištu postavlja predstavu Aleksandra Zec s Ninom, djevojkom srpske nacionalnosti koja je rođena 1991. godine, u glavnoj ulozi. Nebojša Slijepčević bilježi probe kazališnog ansambla koje se pred njegovom kamerom pretvaraju u kolektivnu psihoterapiju, ispreplićući ih s kadrovima prazne pozornice i osobnim svjedočanstvima izvan kamere. Srbenka je vješti primjer metakazališta, koje isprepliće glumu i samospoznaju, a u kojem glumci, zahvaljujući kazališnim postupcima, s odmakom prorađuju svoje uspomene. Film otvara javni prostor koji ima potencijal prekinuti začarani krug osvete. Slijepčevićev film je i moćna meditacija o jednoj od funkcija umjetnosti. U ovom slučaju to je želja da se malo-pomalo isuši vrelo mržnje koje još uvijek napajaju arhitekti etničkog čišćenja.