Sergej Loznica

Proces

Sergei Loznitsa
Vrijeme projekcije  
28.02. / Četvrtak, 21:00 - 23:00 Dvorana 1  
02.03. / Subota, 16:00 - 18:30 Dvorana 3  
Film o Staljinovoj pravdi prati dramu iz sudnice koja je nagovijestila državni teror koji je uslijedio – veliku čistku u Sovjetskom savezu.

Period od 1936. do 1938. godine bio je vrijeme velike čistke u Sovjetskom Savezu. Staljin je poslao u zatvorske logore ili dao pogubiti milijune građana. Pokazno suđenje održano u Moskvi 1930. godine nagovijestilo je državni teror koji je uslijedio. Skupina ekonomista i inženjera optužena je za pripadnost grupi industrijalaca i planiranje puča uz potporu francuskog premijera Raymonda Poincaréa. Osumnjičeni su danima ispitivani pred prepunom sudnicom, a ispred nje su marširali vojnici i izvikivale su se parole. Loznica koristi stvarne snimke suđenja kako bi što autentičnije prikazao onodobni totalitarni režim. Upečatljive podudarnosti s današnjim vremenom, obilježenom "alternativnim činjenicama" i manipulacijom medijima, daju širi povijesni kontekst tadašnjim optužbama.

Sergey

Sergei Loznitsa

Redatelj, montažer i scenarist Sergej Loznica rođen je 1964. godine u gradu Baranaviči u Bjelorusiji, tadašnjem Sovjetskom Savezu. Nešto kasnije s obitelji se preselio u Kijev u Ukrajini, gdje je završio srednju školu i 1987. diplomirao strojarstvo i matematiku. Od 1987. do 1991. godine radio je kao znanstvenik na Institutu za kibernetiku. U to vrijeme počeo se zanimati za film, a 1991. godine primljen je na Rusko državno sveučilište za film (VGIK) u Moskvi. Studirao je u studiju Nane Jorjadze, a 1997. godine je s odličnim uspjehom diplomirao filmsku produkciju i režiju. Loznica slovi kao iznimno raznovrstan i produktivan redatelj, režira vizualno upečatljive filmove kratkog, srednjeg i dugog metra, a od početka karijere dobitnik je mnogih nagrada. Teško ga je i konceptualno svrstati: snima filmove u duhu ruske dokumentarističke avangarde, ali i prvoklasne igrane filmove. Zanimaju ga povijesne teme kao što su Drugi svjetski rat ili sovjetsko doba, ali i svakodnevne opservacije i prikaz života u suvremenoj Rusiji. Njegova dva igrana filma Moja radost (2010) i U magli (2012) premijerno su prikazana na festivalu u Cannesu, na kojem je potonji osvojio Nagradu FIPRESCI. Dugometražni dokumentarni film Maidan (2014), posvećen Ukrajinskoj revoluciji, premijeru je također imao u Cannesu, a prikazan je i na ZagrebDoxu 2015. godine. U dugometražnom dokumentarnom filmu Događaj (2015) Loznica propituje dramatične događaje u SSSR-u i propali kolovoski puč 1991. godine, a film je premijeru doživio na festivalu u Veneciji 2015. godine. U dokumentarnom filmu Austerlitz (2016), nominiranom za Europsku filmsku nagradu 2017. godine, promatra posjetitelje memorijalnog mjesta koje je nastalo na području nekadašnjeg koncentracijskog logora. Njegov dokumentarni film Donbass iz 2018. godine prošle godine ovjenčan je nagradom za režiju u programu Izvjestan pogled u Cannesu. Film je smješten u istočnu Ukrajinu, državu čije društvo polako propada u vrijeme "postistine" u kojem na vidjelo izlaze učinci propagande i manipulacije. Godine 2018. Loznica je predstavio još dva dokumentarna filma: Proces, arhivsku kroniku jednog od zloglasnih Moskovskih suđenja, teatralnih montiranih procesa čija je svrha bila dati legitimitet Staljinovoj vladi, a danas vrlo aktualnom podsjetniku na posljedice totalitarnih režima, i Dan pobjede, opservacijski dokumentarni film koji prikazuje moć ideologije i nostalgije u slici proslave Dana pobjede u Sovjetskom ratnom memorijalnom parku u Berlinu.

Generalni sponzor

ПРОЦЕСС

Nizozemska
2018, 127'

Režija:
Sergei Loznitsa

Scenarij:
Sergei Loznitsa

Montaža:
Sergei Loznitsa, Danielius Kokanauskis

Producenti:
Maria Choustova, Sergei Loznitsa, Peter Warnier

Produkcija:
Atoms&Void BV, Wild at Art