Priroda i ekologija u filmovima 15. ZagrebDoxa

21.02.2019.

Slavni oscarovac Jeff Bridges progovara o klimatskim promjenama, a film o ljepoti i snazi vode donosi doku-majstor Viktor Kosakovski.

Moderno društvo suočeno je s ozbiljnim ekološkim problemima, a planet Zemlja s prilično neoptimističnom budućnosti. Broj ugroženih životinja sve je veći, šume se uništavaju posvuda, a onečišćenje okoliša možemo vidjeti gotovo u svakom kutku svijeta. Kako očuvati ekosustav i bioraznolikost, koja su alternativna rješenja i što svatko od nas može učiniti za bolje sutra? Ekologija je tema o kojoj se sada, više nego ikada, treba i mora razgovarati, a filmski razgovor na ovogodišnjem ZagrebDoxu o tom aktualnom pitanju povest će slavni glumac Jeff Bridges u ulozi pripovjedača i producenta višestruko nagrađivanog filma Živjeti u prošlosti budućnosti (Living in the Future’s Past). Film američke redateljice Susan Kucera, koji će se prikazati u sklopu programa Stanje stvari, donosi nov pogled na Zemlju i naš odnos prema njoj, uz veličanstvene snimke planeta. Vođeni činjenicom da je Zemlja postojala puno prije negoli smo se mi na njoj našli i da će postojati i kad s nje nestanemo, niz cijenjenih znanstvenika i filozofa isprepliću svoje misli o evoluciji, entropiji, tamnoj ekologiji i onome što neki nazivaju krajem prirode u priči koja nam pomaže shvatiti naše mjesto među ostalim vrstama koje žive na planetu.

Također, još je nekoliko filmova posvećeno prirodi. Sniman brzinom od 96 sličica u sekundi, film Aquarela majstora promatračkog dokumentarca Viktora Kosakovskog dramatično je svjedočanstvo nemjerljive, gole snage i hirovite prirode vode, najdragocjenijeg resursa na Zemlji. Od varljivog leda na Bajkalskom jezeru u Rusiji, preko Miamija i uragana Irme pa sve do velebnih Angelovih slapova u Venezueli, protagonist Aquarele je voda, a redatelj Kosakovski uspio je nevjerojatnom vizualnom preciznošću prikazati svu njezinu promjenjivu ljepotu i sirovu moć. Nekoliko filmova tog iznimnog ruskog redatelja ZagrebDox je prikazao prijašnjih godina, posebno 2013. retrospektivom njegovih dokumentaraca. Ove godine Kosakovskijev film gledamo u popularnom programu Majstori doxa.

U brazilsku prašumu vodi nas Slow Dox, novi program ZagrebDoxa, koji donosi film Walden vizualnog umjetnika, dramatičara i filmskog redatelja, Daniela Zimmermanna. U šumi u vlasništvu katoličkog samostana Admont u Austriji radnici ruše jelke i pretvaraju ih u drvene daske. Vlakom, kamionom, brodom i, naposljetku, ručno taj se paket dasaka transportira do nepoznatog odredišta. Putovanje drvene građe podudara se s jednom od glavnih trgovinskih ruta sirovih materijala, ali ovdje se odvija u suprotnom smjeru. Film promišlja i daje suptilnu kritiku apsurdnih ekonomskih načela koja prevladavaju u svijetu. Svaka sekvenca jedna je etapa tog procesa. Prikazujući trinaest panoramskih kadrova u rasponu od 360 stupnjeva redatelj otvara temu paradoksalne logike na kojoj počivaju svjetski trgovinski putovi.

Daniele De Michele, redatelj, kuhar i aktivist čije je područje interesa hrana i odnos prema njoj, filmom Seljani (I villani), koji će se prikazati u sklopu programa Happy Dox, dotiče se teme održivosti i autohtonosti. Snimajući šarmantne krajolike talijanskih sela i kroz priču o četvero seljana koji se bave poljoprivredom, ribarstvom, ratarstvom, proizvodnjom domaćeg sira i održavanjem farme, prikazuje što je sve potrebno da svjetski poznat fenomen – talijanska kuhinja ne izgubi na svojoj važnosti. No u suvremenom svijetu njihov rad kao da ju je izgubio. Redatelj poznat pod nadimkom Don Pasta pokušava odgovoriti na pitanje hoće li nasljeđe talijanske gastronomije nestati ili će se uspjeti oduprijeti sveopćoj industrijalizaciji.