Buffet Željezara

Erna i Dževad vlasnici su kafića na autobusnoj stanici kod ulaza u željezaru koja je nekoć bila jedna od većih u istočnoj Europi. Film opservacijskom tehnikom bilježi njihove kavanske razgovore posljednjih tjedan dana rada kafića pred zatvaranje. Iz tih razgovora izbija nova utopija bivših socijalističkih trudbenika: kako se dočepati Njemačke, jedinog preostalog raja na zemlji.

--

"Živimo među ruševinama. Vidljivim i nevidljivim. Ruševine je lako voljeti i još im se lakše diviti kada su daleko u vremenu, na horizontu jedne prošlosti koja se ne može vratiti. No, što s onima na kojima se boja prolaznosti još nije posušila i na kojima se još ćuti miris izgubljenih ideala? Jednu takvu blisku, a nevidljivu ruševinu vidljivom je učinio Goran Dević svojim najmoćnijim zavičajnim filmom Buffet Željezara. Samosvjesno se klasicistički koristeći esencijalnim mogućnostima dokumentarnog roda, opservacijom je od neumoljivog stiska promjene oteo jedno nesvakidašnje mjesto – mauzoleje malih ljudi i malih stvari – u kojem su se sačuvale navade izgubljenog vremena. U samo jednom satu filmskog trajanja konzervirane su emocije, ideje i vrijednosti koje nezaustavljivo izmiču s našeg horizonta. U posljednjim trenucima mjesta gdje radnice i radnici dolaze pokazati i slaviti vlastitu ranjivost i govoriti svoju istinu neočekivano izrasta utjeha spoznaje da je borba protiv zaborava najmoćnije sredstvo oživljavanja vjere da možemo graditi na ruševinama."

- Višnja Pentić