Tri sobe melankolije (Melancholian 3 huonetta)

S malo riječi, puno lijepih filmskih postupaka i uz zvukove zbora ortodoksne crkve, folka i klasične glazbe finska redateljica propituje osnovna ljudska emocionalna stanja, a posebnu pažnju usmjerava na dječju osjetljivost. Čečenski je rat iskoristila kao polazište za tri različite priče, a svaku je obojila jednom, dominantnom emocijom. U prvoj se sobi nalaze trinaestogodišnji kadeti vojne škole u St. Peterburgu, i to ne vlastitim izborom; većina ih dolazi iz disfunkcionalnih obitelji, a teret samoće je ogroman. Jedan od njih poslužit će kao "ulaz" u drugu sobu, sobu disanja, gdje svjedočimo prokletstvu siročića čije su roditelje ubili Rusi u Groznom. Posljednja soba, Soba sjećanja, prelazi čečensku granicu i upoznaje nas s tragedijom stanovnika pokrajine Ingušetije.

--

"Na Kronštadtu, otoku pokraj Sankt Peterburga, nalazi se vojna akademija koju pohađaju pitomci u dobi od deset do četrnaest godina. Na akademiji ih uče da postanu poslušni vojnici odani domovini i pravoslavnoj vjeri. U Groznom, potpuno razrušenom glavnom gradu Čečenije, požrtvovna humanitarka Džadizat Gatajeva nastoji pomoći majci s troje djece koja se razboljela radeći u naftnom pogonu i sada ne zna što bi. Izbjeglički logor u Ingušetiji, zemlji koja graniči s Čečenijom: tu su se sklonili svi koji su uspjeli preživjeti ruski upad, no Ingušetija im je upravo ukinula azil jer Rusija tvrdi da više nije u ratu s Čečenijom. Finska dokumentaristica Pirjo Honkasalo ovim triptihom suptilno analizira zatvoreni krug nasilja. Djeca koja se odgajaju za vojnike činit će zločine na koje će ih potaknuti vlastodršci. Redateljica u posljednjim kadrovima svog filma upozorava da sukoba u Čečeniji zasigurno ne bi ni bilo da to nije dragocjen naftni put kojeg se Rusija ne želi odreći."

- Nenad Polimac