Retrospektiva Erika Gandinija

Guru antiglobalizacije John Zerzan smatra reklamni spot najsnažnijim komunikacijskim oružjem koje je ljudska vrsta ikad osmislila. U svega trideset sekundi primatelj poruke pretvara se u poslušnog potrošačkog roba koji mora vjerovati da će kupnjom proizvoda spasiti svoju dušu. Zerzan smatra da je uništavanje restorana brze hrane i lanaca prodavaonica tek reakcija na nasilje: “Terorizmom nas pretvaraju u potrošače.” Surplus je pokušaj da povratimo ljudskost, da natjeramo potrošačke robove Prvog svijeta da razmisle o posljedicama svojih radnji. To je pokušaj razmišljanja o tome da elitna skupina koja čini tek petinu svjetske populacije koristi četiri petine prirodnih resursa našeg planeta. Kako bi ostvario te ciljeve, Surplus oponaša metode televizijskih reklama, koristeći manipulativni kolaž zvuka i slike pun sugestivnog ponavljanja. Uz izraženu ironiju, kratki zvučni zapisi poput “ljudi ne kupuju”, “Volim ovu tvrtku” i “materijalna šteta” skaču s usana Busha, Berlusconija, Chiraca, Putina i Castra, najčešće izvučeni iz originalnog konteksta i obdareni novim značenjem. Kroz te zapise prepliću se apstraktne slike otpada koje proizvodi naše moderno potrošačko društvo: gomile odbačenih automobilskih guma i konzervi. Poveznicu nalazimo u razgovorima s građanima diljem svijeta: prodavačem skupih visokokvalitetnih lutki za seks, internetskim milijunašem kojemu je trošenje novca cjelodnevni posao, siromašnom Kubankom koja u nevjerici promatra izobilje Zapada.